Prva sportska asocijacija na najveći istarski grad je, bez ikakve dvojbe i sumnje - Mate Parlov. Najveći od najvećih je pronoseći svoju slavu svijetom, pronosio ime tritisućljetnog grada. Osvojio je doslovno sve što se moglo osvojiti, najbolji u povijesti, ne samo pulskog sporta.
Na tragu njegove slave pulski je boks doživio svoje najsvjetlije trenutke, jer imati klupskog prvaka Jugoslavije u ono je vrijeme bilo ravno - čudu. Pattinaggio je gorio, kao i tribine starog igrališta Rukometnog kluba Arena kad su sad već nebrojeno puta opjevani šampioni rušili vedete bivše države. Boks je u to vrijeme bio istinski simbol sportske Pule, popularniji od nogometa, košarke, rukometa…
Makar, bez nogometa se nije moglo. Najpopularniji sport na svijetu na starom je Gradskom stadionu, baš negdje u to vrijeme, u posljednjoj trećini prošlog stoljeća, doživljavao svoj zenit. NK Istra je postala savezni drugoligaš, a doček igrača na Punti, nakon uspješno okončanih kvalifikacija, prizor je koji se do dan danas nije ponovio. Puljani su svoje nogometne junake izvukli iz autobusa i na rukama ih odnijeli na tržnicu. Takva euforija nije viđena ni kad je Istra postala prvoligaš, gdje danas, na novom Gradskom stadionu koji nosi ime junaka prošlih dana, Alda Drosine, živi san prošlih generacija.
Kraljica igara pulskom je sportu pružila nebrojeno nezaboravnih trenutaka. Iz pulskog hrama košarke izašli su svjetski i olimpijski prvaci, reprezentativci Jelovac, Jerkov, Kolarević, Mofardin, Nicević te niz priznatih trenerskih imena, Sever, Šešelja, Crnobori, Jovanović. Istragrađevno, Puljanka, Gradine, Istra, Pula, Stoja tražili su i traže svoje mjesto pod obručima. Igrala se i prva i druga liga, tribine u Pattinaggiu uvijek su bile pune, kasnije i u Domu sportova.
One koje smo manje vidjeli "na djelu", doživljavali smo isto kao i boksače, nogometaše, košarkaše… Cvitko Bilić, Bruno Bulić, Nevio Valčić… samo bi projurili pored vas okrećući pedale, "pišući" pritom najljepše stranice povijesti pulskog, hrvatskog i jugoslavenskog biciklizma, sporta koji je bio duboko ukorijenjen u život grada. Između ostalog zahvaljujući i Ediju Rajkoviću koji je cijeli svoj životni vijek posvetio razvoju biciklizma.
Grad na moru naravno da mora imati i razvijene "vodene sportove". Veslanje i jedrenje imaju tradiciju dužu od stotinu godina, Veslački klub Istra i Jedriličarski klub Vega baštine tradiciju Pietas Julije, ne smijemo zaboraviti ni Uljanik Plovidbu, iz čijih su sve redova izlazili reprezentativci, olimpijci, prvaci… Vladimir Nekora, Mateja Petronijević… Pa onda vaterpolist Damir Burić s dvije olimpijske medalje, najbolji bek na svijetu ponikao u gradu bez bazena. I to će sad biti ispravljeno, plivači i vaterpolisti dobit će svoj dom, kao jedan od preduvjeta za ostvarenje vrhunskih rezultata.
Kraljica sportova imala je i još uvijek ima svoje junake. Slavu Atletskog kluba Istra, samim time i svog grada, pronosili su Milovan Savić, Zlatko Homoki, Miki Vitasović, Marinela Foško Lepinjica, Ivica Karasi, Nevena Lenđel, Predrag Melnjak, Elvis Peršić… Za njima se doslovno prašilo na šljaci oko starog Gradskog stadiona.
I naravno da to nije sve. Rukometaši, rukometašice, hrvači, karatisti, odbojkašice, judaši posebno posljednjih godina, višestruki ekipni i pojedinačni prvaci Hrvatske…
Ponosi sportske Pule ostavili su nam pregršt uspomena, no valja vjerovati da će još puno svijetlih sportskih stranica tek biti ispisano u vremenu koje je pred nama.