17. travnja 2018.

Boks u Domu sportova Mate Parlov

Boks u Domu sportova Mate Parlov

U DOMU SPORTOVA "MATE PARLOV" ODRŽANO ŠESTO KOLO SVJETSKE LIGE

 

Marko Čalić pobijedio, Hrvatski vitezovi izgubili

 

U Domu sportova "Mate Parlov" održano je šesto, posljednje, kolo regularnog dijela sezone Svjetske boksačke lige (World Series of Boxing) u kojem su Croatian Knightsi ugostili Italia Thunder. Kao i u pet prethodnih mečeva svog premijernog nastupa u ovom natjecanju, Hrvatski vitezovi poraženi su i u šestom, ali za razliku od dvostrukih dvoboja protiv British Lionheartsa i France Fighting Roostersa, u kojima bi upisali jednu ili nijednu pojedinačnu pobjedu, pulski ogled završio je isto kao i onaj održan u Firenci, tijesnom pobjedom Talijanskih gromova rezultatom 3:2.

Bugarska pojačanja Vitezova u dvije najlakše kategorije, muha i lakoj, upisali su poraze na poene, Tinko Banabakov u borbi u kojoj su nijanse odlučivale, a Stefan Ivanov u onoj u kojoj nije bio dorastao svom protivniku, dok Mate Rudan u velter kategoriji nije uspio dočekati kraj druge runde, jer se sudac u ringu nakon dva brojanja odlučio za prekid kojim je šibenskog boksača spasio većih muka. Hrvatski obraz osvjetlala su dvojica predstavnika u najtežim kategorijama, najprije je Zadranin Ante Verunica, još jednim sudačkim preglasavanjem, stigao do pobjede u super teškoj kategoriji, a onda je to isto puno uvjerljivije, u završnoj borbi večeri koja je bila šlag na torti cijele priredbe, napravio domaći ljubimac Marko Čalić u poluteškoj kategoriji.

- Pobjeda je pobjeda, bilo kakva bila uvijek je dobra, ali moram biti iskren i reći da nisam zadovoljan borbom jer nisam boksao kako ja to mogu, a razlog leži u ozljedi lijevog ramena koju sam zadobio prije dva tjedna. Nisam nikome želio govoriti o tome da ne ispadne da se unaprijed vadim ako izgubim, primio sam nekoliko injekcija, popio tablete protiv bolova, popeo se u ring, stisnuo zube i odradio borbu najbolje što mogu - rekao je nakon pobjede Marko Čalić, kojem njegov protivnik niti jednom nije izazvao bolnu grimasu na licu, za razliku od suca u ringu koji mu je prilikom proglašenja u zrak dignuo lijevu, ozljeđenu ruku. - Trznuo je iznenada i poprilično snažno te sam vidio sve zvijezde. Tijekom borbe ta me ozljeđena ruka malo kočila i sputavala me činjenica što se nisam mogao njom služiti koliko sam želio, jer kad bih dvaput za redom jače potegnuo ljevicom, osjetio bih bol. No, i takav sam stigao do pobjede, a to je najvažnije.

Organizatori su se odlučili na otvaranje samo jedne tribine koja je bilo više nego pristojno popunjena te računamo li i gledatelje smještene u parteru, možemo reći da se u dvorani koja nosi ime legende pulskog i hrvatskog boksa i sporta općenito, u petak navečer skupilo 700-800 ljudi. Malo tko od njih je zažalio što je došao u dvoranu kako bi više od dva sata uživo gledao na djelu majstore plemenite vještine, a odlična atmosfera u kojoj se pljeskalo i domaćim i gostujućim predstavnicima kulminirala je kad se Čalić popeo u ring.

- Fenomenalan je bio osjećaj boksati pred domaćom publikom koja me svojim bodrenjem nosila cijeli meč i bila mi dodatni poticaj. Kako bi im se na neki način na tome zahvalio, odlučio sam im pružiti poslasticu za kraj i priuštio im zanimljivu borbu u kojoj se imalo što za vidjeti. Mogao sam je odraditi puno defanzivnije i vjerojatno bih lakše došao do pobjede, ali bilo bi to i puno dosadnije te sam se svjesno odlučio upustiti u borbu da i publika malo uživa. No, kontrolu nad mečom u niti jednom trenutku nisam ispustio - istaknuo je Čalić, koji se nakon nekoliko godina vratio u WSB kako bi pod hrvatskom zastavom nastupio u svom gradu. - Jedno je boksati za Indijce i Amerikance, a nešto sasvim drugo za hrvatsku momčad i to još u Puli. To nisam smio propustiti, a u Fight-Life Promotionu za koji nastupam u profesionalcima nisu imali ništa protiv te je čak u Pulu doputovao i moj trener Kamran Kabinejad, koji mi je uz oca Dorijana davao savjete iz kuta i na kraju je bio jako zadovoljan borbom, puno više od mene samog.

Sva tri suca svih su pet rundi bodovali 10:9 za Čalića, koji je bio tehnički u potpunosti dominantan nad nimalo bezazlenim Riccardom Valentinom.

- Krenuo sam u profesionalnu karijeru s lakšim protivnicima te mogu reći da dvije godine nisam imao zahtjevan meč pa mi je trebalo malo da se priviknem na boksača poput Valentina, koji je više nezgodan nego što je dobar. Plan je bio da ga svaku rundu pustim minutu da se zaleti i potom bih polako počeo preuzimati inicijativu kad bi se on ispuhao. Niži je od mene, dosta se saginjao, bacao krošee i pritom me nekoliko puta pogodio, ali bilo je to otvorenim dlanom pa me nije uzdrmao, a znao me udariti i iza glave na što sam u par navrata ukazao sucu - naglasio je Čalić. - S druge strane, bio je dosta predvidljiv i nije mi trebalo puno da shvatim što će napraviti i blokiram ga. Da ponovno boksamo za tjedan dana, bilo bi to sto puta bolje s moje strane i pobjeda bi bila još uvjerljivija.

U trenutku kad se Čalić popeo u ring, Talijani su imali nedostižnih 3:1 i tako njegova pojedinačna pobjeda nije mogla narušiti gostujući trijumf.

- Šteta što im nismo uspjeli uzvratiti za poraz u Firenci. Od ostalih borbi pogledao sam samo drugu rundu između Verunice i Vianella, dok sam se ostalo vrijeme zagrijavao pa ne mogu ništa komentirati, jedino što sam čuo da je Banabakov odradio odličan meč s Picardijem i bio nadohvat trećeg, pobjedničkog boda. S druge strane, boks je ipak pojedinačan sport i premda mi je žao što naša momčad nije dobila, ipak me prvenstveno zanimala moja borba i pobjeda u njoj - zaključio je Čalić.

 

Croatian Knights - Italia Thunder 2:3, Rezultati, muha (do 52 kg): Tinko Banabakov - Vincenzo Picardi 0:1 (1:2), laka (do 60 kg): Stefan Ivanov - Michael Magnesi 0:1 (0:3), velter (do 69 kg): Mate Rudan - Mirko Natalizi 0:1 (t.k.o 2. runda), poluteška (do 81 kg): Marko Čalić - Riccardo Valentino 1:0 (3:0), super teška (+91 kg): Ante Verunica - Guido Vianello 1:0 (2:1).